Dvorci, stari gradovi, burgovi, utvrde i zamkovi oduvijek su privlačili veliku pažnju posjetitelja. Svojim spomenicima i kipovima, te umjetničkim izričajem mnogo nam toga mogu ispričati o nekim davnim vremenima. Jednu od bogatih priča ima i Stari grad u središtu Varaždinskih Toplica, koji je prošao kroz više gradbenih, no i upotrebnih faza. Poznato je da su se utvrde, tvrđave i burgovi uglavnom gradili kako bi se posjedi kraljeva ili plemstva zaštitili od napada neprijatelja. Tako je i zagrebački Kaptol u 14. stoljeću odlučio uz župnu crkvu Sv. Martina u Varaždinskim Toplicama sagraditi i utvrdu. Zbog opasnosti od Turaka utvrda se dograđuje četirima kulama, grabištem u kojem se nalazio potok termalne vode i lančanim mostom. U 17. stoljeću kaštel je pregrađen u barokni dvorac i postaje prvi kupališni hotel. U kaštelu su osim kanonika koji su dolazili na rehabilitaciju, boravili i drugi ugledni kupališni gosti – grofovi, baruni i visoki vojni dužnosnici. 

Čim zakoračite u dvorište kaštela vidjet ćete lapidarij – zbirku kamenih iskopina iz rimskog doba.. U jednom dijelu Staroga grada nalazi se i dio Uprave Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju, dok se u prizemlju smjestio Zavičajni muzej Varaždinskih Toplica. Osnovao ga je 1937. toplički ljekarnik Josip Čabrijan, a sadrži arheološku, balneološku, etnografsku, kulturno ‐ povijesnu, numizmatičku i povijesnu zbirku, te likovni fundus slikara naivaca iz okolice. Muzej vodi brigu o arheološkom parku Aquae Iasae i o tradicijskoj kući iz 1801. godine s bogatom etnografskom zbirkom, koja se nalazi u centru grada.